MOKRO, SMRDLJIVO, LJIGAVO 'Ovako strašno nije ni u samom paklu' Istaknuto

Vijesti Napisao/la  Ponedjeljak, 23 Svibanj 2016 14:22 veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma
Ocijeni sadržaj
(6 glasova)

Iako ovaj portal jako rijetko prenosi tekstove iz drugih medija ovaj tekst objavljen na portalu Dnevnik.hr, zaslužuje da ga prenesemo.

Naime godinama plaćamo potpuno bespotrebnog i nesposobnog savjetnika za komunalne djelatnosti pri našoj “opštini“ kao i kanalizaciju koja nigdje ne odlazi pa treba postaviti i pitanje pošto je stanje sa kanalizacijom kakvo je, čije gluposti i nerad mi to plaćamo i zašto uopće plaćamo kanalizaciju? Nadalje slijedi tekst sa portala Dnevnik.hr....

Ako u ovaj stari hrvatski gradić ulazite iz smjera Zadra, tada zasigurno prelazite preko pakla. Kao dokaz pogledajte fotografije snimljene u nedjelju popodne u Udbini. Mislim da tako strašno nije ni u samom paklu jer tamo je, kako se uči na vjeronauku, vječni oganj, a ovdje je sve mokro, smrdljivo i ljigavo.

Naime, niz cijeli brežuljak kojim se uspinjete u centar Udbine izlijevaju se sve fekalije koje proizvede oko dvije tisuće njenih stanovnika. Fekalije se izlijevaju tako već dvadesetak godina i svi su navikli na smrad, muhe i ostale popratne pojave. Istina je da se fekalije ne vide dobro jer poglede na ove paklene prizore skriva velika tabla dobrodošlice na kojoj piše da je sloboda slatka i draga. Da fekalije smrde i da nije baš pristojno svoju kakicu razbacivati po brežuljku, to ne piše, ali to se osjeti ako izađete iz vozila.

Ja sam kao nevjerni Toma htio provjeriti je li to u 21. stoljeću moguće pa sam zakoračio u tu žitku masu. Čizme su bile malo prekratke pa se nisam htio igrati gnjurca, ali tek da se zna da su mi fekalije bile do… Koljena. Stajao sam pred tom tablom malo zbunjeno, ali mirno i dostojanstveno sa usranim čizmama i s rukom na srcu jer me je od tog prizora skoro strefio infarkt.

Naravno da sam izgubio volju za daljnjim razgledavanjem ovog drevnog gradića, ali kada sam već tu produžio sam (kroz čistilište) do velebnog zdanja koje ne možete ne vidjeti ako dolazite iz smjera Zagreba. Ovako ja zamišljam raj. Prekrasna bijela ljepotica stoji na vrhu brda: Crkva Hrvatskih mučenika. Put do nje popločan je poučnim tablama.

Jedna govori da je u Udbini zabranjeno odlaganje otpada, a druga je slabo vidljiva, ne razaznaje se je li voda na izvoru pitka ili ne. Tu dilemu nisam htio provjeravati. Znam da je istina voda duboka, a iz laži lokalne vlasti da je u Udbini sve pod kontrolom jedva sam isplivao pa sam se tek prekrižio pred kipom dobrog pape Ivana Pavla II i sjetio se njegove poznate rečenice: “Ekološka kriza je ponajprije kriza morala i zbiljski prezir spram čovjeka”.

Javni WC u prostornim planovima

Hm… Ako se dobro sjećam, iz povijesne čitanke učili smo da je upravo ovdje pod Udbinom na Krbavskom polju od strane turske vojske izginulo više od 10 000 hrvatskih vitezova. Bilo je to godine 1493. Ti isti Turci 38 su godina kasnije u Sarajevu sagradili prvi javni toalet (1593.) koji je besplatan i radi i dan danas. Hrvati su nakon 500 godina na ovom mjestu sagradili crkvu. Javni WC je još u prostornim planovima. Sjećam se da je na svečanom otvaranju biskup Mile Bogović govorio da bi ovaj prostor trebao dobiti još veći značaj i trebalo bi ga proglasiti mjestom posebnog pijeteta. Ili ja nisam neki vjernik, možda nisam pomno pratio Dnevnik, ali . kakav je to pijetet kada svi stanovnici kakaju i piške po kostima svojih predaka? Koliko je fekalija izliveno u ovo krško podzemlje i što ako se dogodi kakva (ne daj Bože) zaraza? Zašto se ne napravi neki pročistač otpadnih voda? Do kada će Krbavskim poljem teći rijeka dreka, vrag bi znao, ako je vraga umjesno spominjati u ovom kontekstu, ali mi se čini da je zdrava pamet iz Udbine otišla baš kod matere tog istog vraga.

 

U tim razmišljanjima sjetio se još jedne vjestice koju je netko plasirao prije koju godinu, a koja govori da će neki bogati investitor ovdje u Udbini graditi svemirski centar iz kojega će ljudi iz cijeloga svijeta putovati u svemir. Neka mi dragi Bog oprosti sve grešne misli, a naročito ove koje su mi na pameti, da ako će ikada itko odavde poletjeti prema gore, neka prvi budu naši lokalni političari. I bivši i sadašnji, s kartom u jednom smjeru. Bilo bi tada, ako ničega drugog na Krbavskom polju, puno manje sranja.

Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj „Zelene stope“ ima za ciljeve očuvanje prirode i okoliša kao temeljnih vrijednosti života društva, te prihvatljivo gospodarenje prirodnim resursima primjenom odrednica održivog razvoja.

Objavio: Dnevnik.hr

 
 
Pročitano 1134 puta

Kontaktirajte nas

        Udbina News logo 01 192x33

Imate zanimljivu vijest? Javite nam se na

 

Potražite nas na